+Zovem+se+Borko+
Čudni su putevi potonji
Danas sam izgubio nadu, ali su je našli na recepciji, malo je popila pa se izgubila. Ja volim nadu, i nada obožava mene. Zajedno idemo okolo i družimo se. Lijepo je. A onda postoje dani kada ne. Vjerom rješavam sve probleme, od muje do struje bi se reklo, ali neke dane mi je naprosto teško vjerovati u bilo što. Sama bit vjerovanja u tom mračnom času mi izmakne, pa sam sam osim kad sam sa nadom, sam sam. Ali vrijeme prođe, i vjera nađe put do mog srca, potrebno je samo duboko proniknuti u sebe, misliti na Isusa i baciti stranca i svijet je opet lijep i pun mogućnosti.
05.06.2011. u 11:24 | 29 Komentara | Print | # | ^