+Zovem+se+Borko+
Ne sagrješi čudno
Jutros mi je pukao film. Stajao sam u redu da kupim kruh naš svagdanji, kada mi se kroz red bez reda progura jedna starija gospođa. Rekao sam joj da se ne smije tako postupati, na što mi je ona pokazala srednji prst(?!), što joj to uopće znači, nakon toga sam je cijelo vrijeme gledao, praveći se da gledam u pod. Bio sam totalno lud i preotkačen. Naposlijetku sam se vratio doma te tek tada uvidejh grešnost mojih puteva i bezobzirnost koja nije poznavala granice, nešto kao Bog. Siguran kao što sam siguran kada pretplatu glasa koncila rabim umjesto traiguza, da je na redu samokažnjavanje. Tako sam se do podneva bičevao, od podne do dva sjedio na pilates lopti sašivenoj od živih čegrtuša, potom pauza za ručak i molitvu, a u četiri su me skinuli sa križa, s tim da su prvo izvadili čavle iz ruku, a potom nogu(iako moram priznati da se ne sjećam da je na križu Gospodovom bilo gnjezdo stršljenova i kanta meda koja se polako cijedila u gaće). U pet sati sam bačen pod vršu kombajna u punom zaletu, potom je uslijedila jedna kratka pauza nakon koje sam bačen u vatru odakle sam skinut i opran. I moram priznat da mi je još uvijek krivo što sam se ponio onako bezobrazno, a ne onako kako sam trebao, mogao, htio, želijo, odgojen! Žao mi je, bit ću bolji-obećajem!!!
12.06.2011. u 00:00 | 11 Komentara | Print | # | ^Čudni su putevi potonji
Danas sam izgubio nadu, ali su je našli na recepciji, malo je popila pa se izgubila. Ja volim nadu, i nada obožava mene. Zajedno idemo okolo i družimo se. Lijepo je. A onda postoje dani kada ne. Vjerom rješavam sve probleme, od muje do struje bi se reklo, ali neke dane mi je naprosto teško vjerovati u bilo što. Sama bit vjerovanja u tom mračnom času mi izmakne, pa sam sam osim kad sam sa nadom, sam sam. Ali vrijeme prođe, i vjera nađe put do mog srca, potrebno je samo duboko proniknuti u sebe, misliti na Isusa i baciti stranca i svijet je opet lijep i pun mogućnosti.
05.06.2011. u 11:24 | 29 Komentara | Print | # | ^